Autosjedalice i sigurnost djece u automobilu

Dovodite li svoje dijete u vrtić autom, javnim prijevozom ili pješice?

Ako idete na put s vašim djetetom svakako biste najviše pozornosti trebali pridavati sigurnosti vašeg djeteta. Sjedalica za auto, je najvažniji dio opreme za dijete. Iako roditeljsko naručje predstavlja u svakodnevnom životu jedno od najsigurnijih mjesta, prilikom vožnje u automobilu, na putovanju s vašim djetetom, vaše naručje postaje opasno mjesto. Prilikom sudara vaše tijelo može prignječiti dijete uz prednje staklo ili sjedalo, ili ako ste vezani, što bi svakako trebali biti, od udarca može biti izbačeno iz vašeg naručja. Najbolji način da zaštitite svoje dijete je ispravna upotreba autosjedalice za djecu. To je jedna od najvažnijih sigurnosnih mjera o kojoj treba voditi računa.

Dječje autosjedalice konstruirane su kako bi, ovisno o stupnju razvoja djeteta, pružile djetetu optimalnu zaštitu u vozilu u trenutku sudara.

Odgovornost je svakog roditelja učiniti sve kako bi zaštitio svoje dijete. Nevezanje djeteta u primjerenu autosjedalicu tijekom vožnje svjesno je izlaganje djetetovog zdravlja i života opasnostima te, kao takvo, neopravdavajuće i neprihvatljivo.

Korištenje pojaseva koji se serijski nalaze u vozilu je namijenjeno za odrasle osobe. Vezivanje manje djece ovim pojasevima može prigodom sudara izazvati teške ozljede. Tako se može dogoditi da dijete isklizne ispod pojasa prema naprijed te da rameni pojas prignječi vrat.

Osim toga, zakonom o sigurnosti prometa na cestama Republike Hrvatske, svaki vozač obavezan je vezati dijete do pet godina starosti u autosjedalicu smještenu na stražnje sjedište vozila. Dakle, ukoliko odlučite ne vezati vaše dijete, ne samo da ugrožavate njegovu sigurnost, nego time i kršite Zakon. Prema njemu sva djeca do 150 cm visine moraju biti zaštićena primjerenim sistemom vezanja, koji uključuje vezanje u dječjoj autosjedalici ili pomoćnom postolju na način kako to propisuje proizvođač autosjedalice odnosno postolja. Vezanje djeteta na prednjem sjedalu u autosjedalici koja se postavlja suprotno smjeru vožnje je zabranjeno, ako je sjedalo opremljeno zračniom jastukom koje se ne može deaktivirati.

Stradanje djece u prometu vodeći je uzrok smrti u djece do 14 godina starosti u Hrvatskoj, a unutar ove kategorije, stradavanje u svojstvu putnika najčešći je uzrok smrti i ozljeda. Samo tijekom 2007. godine u Hrvatskoj je u svojstvu putnika smrtno je stradalo 16 djece, a njih preko tisuću bilo je ozlijeđeno. To je dvostruko više nego što je stradalo u svojstvu pješaka (donedavno najučestaliji uzrok stradavanja djece u prometu).

Po nekim istraživanjima, u polovici smrtnih slučajeva u djece mlađe od pet godina, ona nisu bila vezana u autosjedalici. U velikoj većini nastradalih slučajeva gdje su djeca vezana, ona nisu bila vezana ispravno. Istraživanja pokazuju da su autosjedalice, kada se propisno koriste, iznimno učinkovite u sprječavanju ozljeda i smrti.

Na sve objekte u vozilu prilikom sudara pri brzini od svega 25 km/h djeluje sila oko 20 puta jača od težine objekta. To znači da dijete od svega 5 kg u naručju postaje teško oko 100 kg i nemoguće ga je zadržati u rukama. Ono tom istom silom udara u unutrašnjost vozila ili leti van vozila, dok mu struktura i jačina tijela ostaju jednake kao kod djeteta od 5 kg.

Autosjedalice i njihova sigurnost

Najsigurnije za bebu je vožnja u testiranoj i od nadležnih državnih institucija provjerenoj i ovjerenoj autosjedalici. Svaka sjedalica mora imati na sebi oznaku atesta sigurnosti Regulacije 44 Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN ECE R44). Hrvatskim Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama ovaj atest uvjetovan je za sve autosjedalice na hrvatskom tržištu. Oznaka atesta, između ostalog, mora sadržavati znak koji se sastoji od istaknutog slova E i broja koji predstavlja zemlju koja je dala atest, te broja atesta koji počinje znamenkama «03» ili «04».

Svaka sjedalica također mora imati uputu za koju tjelesnu težinu djeteta je namijenjena.

Najsigurnije mjesto za dijete u vozilu

Preporuka je da sva djeca do 12 godina starosti budu vezana na stražnjem sjedalu. Istraživanja pokazuju da stavljanje djeteta na stražnje sjedalo, umjesto na prednje, smanjuje mogućnost ozljede i smrti za više od 30%, bez obzira da li vozilo ima zračni jastuk na suvozačevom mjestu. Dapače, aktiviranje zračnog jastuka dok se dijete nalazi na suvozačevom sjedalu može nanijeti teške ozljede.

Ako je dijete ispravno vezano u autosjedalici, možete smatrati da je na sigurnom. Stražnje sjedalo, posebno u sredini, je najsigurnije sjedalo u autu. To je točka koja se nalazi najdalje od točke udarca kod bilo kojeg sudara i samim time je najsigurnija.

Ako je vaše dijete na suvozačevom sjedalu dok vozite, ono ometa vašu pažnju koja vam je neophodna za vrijeme upravljanja vozilom. Jedan mali pokret rukom prema bebi može uzrokovati gubitak koncentracije, iznenadno skretanje vozilom i sudar.

Jedna od zabluda koja, nažalost, mnoge roditelje malih beba tjera da stavljaju dijete u smrtnu opasnost držeći je u naručju pri vožnji u motornom vozilu, radije nego u autosjedalici u polusjedećem položaju, ili vožnjom u automobilu u košari ili nosiljci, jest da je za bebe jako važno da leže na ravnom.

Polusjedeći položaj i montiranje sjedalice suprotno od smjera vožnje kod dojenčadi su neophodni za njihovu sigurnost u vozilu. Nagib od 45 stupnjeva najbolje osigurava djetetovu glavu i vrat dok u isto vrijeme osigurava da su dišni putevi otvoreni. Ako je nagib veći, djetetova glava pada prema naprijed i može doći do zatvaranja dišnih puteva, dok ako je nagib manji, pri sudaru dijete može iskliznuti ispod pojasa i van autosjedalice. Također, polu-uspravni položaj djeteta osigurava da se sile pri sudaru rasporede preko tijela i izbjegne njihova koncentracija na određenu točku koja može uzrokovati težu ozljedu.

Iznimku kod polusjedećeg položaja je ponekad potrebno učiniti kod nedonoščadi i novorođenčadi s malom tjelesnom težinom (do 3 kg). Kod te djece potrebno je prvo testirati da li polusjedeći položaj u autosjedalici stvara probleme u disanju i srčanom ritmu. Neke od tih beba morat će koristiti za sudar testirani autokrevetić umjesto autosjedalice okrenute prema nazad. U tom slučaju autokrevetić mora biti okrenut tako da je beba položena paralelno s naslonom stražnjeg sjedala i da je glava u sredini sjedala. Autokrevetići su potrebni u tim posebnim slučajevima, međutim za bebe koje nisu nedonoščad ili premale, najsigurnije su autosjedalice. Problem kod auto-krevetića je da je u slučaju sudara s prednje ili stražnje strane vozila beba u njima sigurna, ali u slučaju sudara sa strane postoji mogućnost da tijelo bebe isklizne iz krevetića.

Kakvu autosjedalicu koristiti?

Sve autosjedalice koje su prošle testiranja i dobile odobrenje nadležne inspekcije su izuzetno sigurne, ali samo kada se koriste u skladu s djetetovim uzrastom i dobi.

Važno je znati da su autosjedalice koje nose oznaku certifikata nadležnih inspekcija države u kojoj su proizvedene/se prodaju sigurne. Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji sustav provjere i potvrđivanja sigurnosti pojedinih autosjedalica pa se hrvatski potrošači moraju osloniti na certifikate o sigurnosti države iz koje je ta autosjedalica uvezena.

Moguće je da se s vremenom pokaže da postoji nedostatak u sigurnosti određenog modela autosjedalice, i tada se taj model stavlja na popis autosjedalica koje trebaju biti povučene s tržišta ili na određen način prilagođene kako bi se uklonio nedostatak. Popis povučenih autosjedalica može se naći na nekoliko mjesta, jedan od njih je NHTSA Child Recall List.

Obično se pri kupnji autosjedalice dobije i obrazac za njezinu registraciju kod proizvođača. Preporuča se ispuniti taj obrazac i poslati ga proizvođaču kako bi vas on, u slučaju da se pronađe problem u sigurnosti autosjedalice koju ste kupili, mogao obavijestiti o tom problemu i (obično) zamijeniti vašu autosjedalicu ili je prilagoditi.

Postoji šest vrsta autosjedalica:

1. Autokrevetić za djecu s posebnim potrebama kao što su nedonoščad i bebe lakše od 3 kg.
2. Autosjedalica montirana unatrag za bebe do godine dana i do težine od 9 kilograma.
3. Kombinirana autosjedalica za montiranje unatrag i prema naprijed (unatrag za bebe stare do godine dana ili više, i do težine 9 kg ili više).
4. Autosjedalica montirana prema naprijed za djecu staru najmanje godinu dana i težine između 9 kg i 18 kg.
5. Kombinirana autosjedalica montirana prema naprijed s dječjim boosterom (sjedalo – podmetač) za djecu staru najmanje godinu dana i težine između 9 kg i 18 kg (neki modeli su ovjereni za djecu do 27 kg).
6. Dječji booster za djecu koja su teška barem 18 kg i visoka 100 cm ili više, do 8 godina starosti ili visine 140 cm.

Najsigurniji smjer sjedenja u vožnji za djecu je unatrag. Dijete koje je mlađe od godinu dana ili teško manje od 9 kilograma mora biti okrenuto unatrag. U sudaru sprijeda, a koji je najčešći uzrok smrtne ili jako ozbiljne ozljede, vrat bebe koja je okrenuta prema naprijed može se istegnuti čak i do 4,5 centimetara, a kralješnička moždina se može rastegnuti samo pola centimetra prije nego što dođe do ozbiljne povrede ili smrti! Oko godine dana dječje kosti, mišići i vezivo ojačaju i rizik se postepeno smanjuje. Međutim, najbolje je zadržati dijete u položaju prema natrag što je to dulje moguće, naravno, u primjerenoj autosjedalici. Najsigurniji test za provjeru je li dijete spremno za vožnju okrenuto prema naprijed je da se može samo ustati, uz pridržavanje, bez pomoći.

Dijete je preraslo autosjedalicu montiranu prema natrag kada tjeme glave dostigne točku naslona autosjedalice koja se nalazi 2,5 cm ispod vrha naslona. Ako je glava previsoko u autosjedalici okrenutoj prema nazad, postoji mogućnost da se tijelo pri sudaru podigne uz naslon stolice toliko da se vrat djeteta slomi preko naslona. Dojenčad često prerastu autosjedalice za vožnju unatrag prije nego što je za njih sigurno da se počnu voziti okrenute prema naprijed. U tom slučaju najbolje je premjestiti dijete u kombinirano sjedalo koje se može montirati i prema naprijed i prema otraga tako da se beba može voziti unatrag koliko god je to moguće. Kod autosjedalica okrenutih prema naprijed, dijete je preraslo autosjedalicu ako su njegove uši u ravnini vrha naslona autosjedalice.

Također, postoje dva sustava pojasa kod autosjedalica:

1. pojas s tri točke kontakta (po jedna na svakom ramenu i jedna u preponama) koji se koristi isključivo kod autosjedalica montiranih prema nazad
2. te pojas s pet točaka kontakta (po jedna na ramenima, po jedna na bedrima te jedna u preponama) koji se koristi kod autosjedalica montiranim prema naprijed, a i kod nekih montiranih prema nazad.

Uloga pojasa s tri točke kontakta u autosjedalicama montiranim prema nazad je da zadrži dijete u autosjedalici tijekom sudara.

Uloga pojasa s pet točaka kontakata je da osigura da se sile, u slučaju sudara, absorbiraju u mekom dijelu djetetove trbušne šupljine i raspodijele na što veću površinu tijela.

Postoje tri vrste pojasa s 5 točaka kontakata:

1. Pojasna traka s pet točaka kontakta (5-point webbing harness) je traka koja prelazi preko ramena i oba bedra, da bi se ukopčala s dvije kopče u kopču koja se nalazi u preponama.
2. T-štitnik (T-shield) je traka koja prelazi preko ramena zajedno s velikom kopčom koja izgleda kao slovo T (naopačke) ili kao veliki plastični trokut koji se ukopčava u kopču koja se nalazi u preponama. Ovaj sistem nije prikladan za bebe jer se štitnik nalazi ispred bebinog lica ili vrata te su trake pojasa predaleko od bebinog tijela.
3. Prečka-štitnik (tray-shield) je pojas s tri točke kontakta (traka pojasa koja ide preko oba ramena se ukopča u kopču koja se nalazi u preponama) i s prečkom koja se spusti u ravninu djetetovog trbuha te time osigurava preostale dvije točke
   kontakta preko djetetovih bedara. Ovaj sistem također nije prikladan za bebe jer se štitnik nalazi ispred bebinog lica ili vrata i predaleko je od bebinih bedara.

Pravilno postavljanje autosjedalice u automobilu

Autosjedalica za dijete prema hrvatskom zakonu o sigurnosti prometa na cestama mora biti na stražnjem sjedištu, bez obzira na to dopušta li proizvođač sjedalice njeno korištenje na prednjem sjedištu kada je isključen zračni jastuk. Međutim, važnije od toga je da je sjedalica pričvršćena na mjestu koje najbolje odgovara sjedalici, odnosno mjesto gdje se sjedalica može najsigurnije pričvrstiti prateći upute proizvođača.

Autosjedalice za bebe do 10 ili 13 kilograma, ovisno o sjedalici, moraju uvijek biti okrenute suprotno smjeru vožnje. Moraju biti namještene tako da je naslon sjedalice pod nagibom od 45 stupnjeva kako bi djetetova glava, vrat i trup bili u potpunosti poduprti. 

Ako je nagib veći, ukoliko kod malih beba glava klone prema naprijed, može doći do ometanja dišnih putova (ovo nije problem kod veće dojenčadi pa stoga kod njih nagib može ići i do 60 stupnjeva u odnosu na tlo).

Ako je nagib manji, pri sudaru može doći do prekomjernog istezanja vrata i ozljede kralješničke moždine, a postoji i mogućnost da bebino tijelo isklizne iz pojasa i van autosjedalice.
Ako je potrebno, postavite zarolanu dekicu pod autosjedalicu kako biste postigli željeni nagib. Od izuzetne je važnosti da dijete ne bude u polegnutom položaju – poluležeći položaj, od 45 do 60 stupnjeva u odnosu na tlo, spašava djetetov život i najbolje ga štiti od ozbiljnih ozljeda.

Jako dobro zategnite pojaseve pri montiranju autosjedalice za sjedište automobila. Pritisnite svojom težinom autosjedalicu kako biste maksimalno utisnuli sjedalicu u sjedište auta dok zatežete pojaseve. Najbolje je raditi u paru – dok jedna osoba pritišće autosjedalicu, druga montira i zateže pojas. Nemojte se ustručavati kleknuti u samu sjedalicu dok je pritišćete – nećete je pritom oštetiti (testirana je da podnese puno veću silu), a postići ćete puno bolju montažu.

Dobro montirana sjedalica ne bi smjela dozvoliti pomicanje prema naprijed niti lijevo-desno za više od dva centimetra kod naslona sjedišta kada je uhvatite blizu utora za pojas (koliko god je jako povukli!). U redu je ako se sjedalica koja je okrenuta suprotno smjeru vožnje može pomaknuti prema gore ili prema dolje.

Neki novi modeli autosjedalica i automobila imaju ugrađene sustave za ukopčavanje ili ISOFIX. Taj sustav dozvoljava direktno učvršćivanje autosjedalice za sjedalo automobila, bez upotrebe automobilskog pojasa i znatno smanjuje mogućnost neispravnog montiranja sjedalice. Za upotrebu ovog sustava i vozilo i sjedalica moraju biti ISOFIX-kompatibilni.

Ako za montiranje autosjedalice u smjeru vožnje koristite sigurnosni pojas vozila s tri točke, odnosno pojas koji ide i preko ramena putnika, obavezno koristite kopču za fiksiranje pojasa. Ova kopča sprječava da se sjedalica tijekom normalne vožnje zbog klizne naravi pojasa olabavi u sjedištu. Kod mnogih sjedalica kopča je ugrađena u samu sjedalicu, u strukturi sjedalice iza naslona, dok je kod nekih pričvršćena za sjedalicu na neki drugi način, obično na špagici. Ukoliko kopču izgubite ili ona zbog nekog razloga postane neefikasna, kontaktirajte distributera vaše sjedalice i zatražite zamjenu. Kod montiranja kopče, pratite upute proizvođača.

Neka vozila imaju tzv. konvertibilni sistem sigurnosnog pojasa gdje je moguće prebaciti pojas iz kliznog sistema gdje pojas slobodno klizi u i van kućišta u sistem automatskog zakočivanja gdje se pojas, nakon što je izvučen na određenu duljinu, ne može dodatno izvući iz kućišta. Automatski sistem zakočivanja nije pogodan za korištenje kod vezanja odraslih putnika, međutim, odličan je kod pričvršćivanja dječjih sjedalica jer ne dopušta otpuštanje pojasa tijekom vožnje i na taj način smanjivanje učvršćenosti sjedalice. Kod ovakvog, konvertibilnog sistema, prebacivanje iz kliznog u automatski sistem postiže se izvlačenjem pojasa u potpunosti iz kućišta, dok se iz automatskog u klizni prebacuje vraćanjem pojasa u kućište do kraja.

Autosjedalica – uvijek i bez iznimke!

Dok objašnjavate djetetu da mora biti vezano u autosjedalici i zašto, od osnovne je važnosti potpuna dosljednost. Tu nema izuzetaka: bilo pri kratkoj vožnji po gradu, bilo pri dugim putovanjima. Njihovo mjesto u autu mora uvijek biti u autosjedalici.

Dijete mlađe od dvije godine ne može shvatiti pojam “sigurnosti u autu”. Stoga je bitno uvijek dati jednostavno objašnjenje i to ozbiljnim glasom. Treba uvijek imati na umu da su djeci toga uzrasta uzor odrasle osobe i da one imaju velik utjecaj na njegovo ponašanje. Stoga ćete dijete lakše uvjeriti ako kažete:
“Sad ćemo svi staviti pojas: i tata, i mama, i ti .”
Dakako, i roditelji trebaju stavljati sigurnosni pojas u svim slučajevima i bez iznimke.

Najbitnije je poticati djetetovu znatiželju za vrijeme putovanja, bilo ono kratko ili dugo. Čak i dok se čeka u gužvi ili na semaforu, vrlo je bitno da odrasle osobe odvlače djetetovu pozornost od pojasa. Potičite ga da gleda zajedno s vama kroz prozor ili ga zabavite na druge načine.

Mnoge “varke” koje služe za odvlačenje pozornosti mališana, istodobno mu pomažu pri razvijanju percepcije prostora. Ono je pozvano da promatra predmete koji ga okružuju, prepoznaje stvari, daje imena predmetima… Ako u gradu često idete istim putem, npr. kad odlazite k baki ili u vrtić, to se može pretvoriti u pravi mali ritual, djeci toga uzrasta zaista potreban. Na taj se način dijete potiče da upamti i prepoznaje put.

Prije nego što vežete svoje dijete u autosjedalicu, dobro je osloboditi ga jakne i tako mu ostaviti dovoljno prostora za slobodne pokrete i onda se pobrinuti da ono pronađe svoje omiljene igračke pored SVOJEG mjesta, deku ili jastučić koji jako voli. To će mu pomoći da lakše prihvati postavljena pravila.

Za sva dodatna pitanja vezana uz sigurnost djece, slobodno se obrati prof. dr. sc. Milivoju Jovančeviću kojega je moguće kontaktirati putem LittleDot platforme.

Nemaš LittleDot aplikaciju? Možeš je preuzeti za iOS i Android.