Ginekologija

U nekim državama žene prvo moraju posjetiti ljekara opće prakse (LJOP) prije odlaska kod ginekologa. Ako njihovo stanje zahtijeva obuku, znanje, hiruršku intervenciju ili opremu koja LJOP-u nije dostupna, pacijentice se onda šalju ginekologu. U SAD-u, međutim, zakon i mnogi planovi zdravstvenog osiguranja omogućavaju ginekolozima da pruže osnovnu njegu u dodatku na aspekte vlastite specijalnosti. Kad je ova mogućnost dostupna, neke žene odabiru da odu kod ginekologa-hirurga u vezi s neginekološkim problemima bez prethodne posjete drugom ljekaru.

Kao i u svim ostalim granama medicine, glavni alati za dijagnozu jesu anamneza i pregled. Ginekološki pregled prilično je intiman, više nego rutinski pregled. Za njega su potrebni i jedinstveni instrumenti, kao što je spekulum, koji se sastoji od dvije lopatice od konkavnog metala ili plastike koje su povezane malom šarkom, a koje se koriste da potisnu tkivo vagine i tako omoguće pregled grlića materice, donjeg dijela materice smještenog u gornjem dijelu vagine. Ginekolozi obično vrše dvoručni pregled (jedna ruka na stomaku, a 1 ili 2 prsta u vagini) kako bi opipali grlić materice, matericu, jajnike i koščatu karlicu. Nije neobično da se uradi rektovaginalni pregled za potpunu procjenu stanja karlice, naročito ako se otkrije bilo kakva sumnjiva masa. Muškarac ginekolog može imati pratiteljicu tokom pregleda. Može se koristiti i stomačni i/ili vaginalni ultrazvuk kako bi se potvrdilo postojanje bilo kakve abnormalnosti otkrivene tokom pregleda rukom ili na koju upućuje pacijenticina anamneza.

Glavna stanja i bolesti kojima se bave ginekolozi jesu:

• rak i pretkancerozne bolesti reproduktivnih organa, uključujući jajnike, jajovod, matericu, grlić materice, vaginu i vulvu
• urinarna inkontinencija
• amenoreja (izostanak mjesečnice)
• dismenoreja (bolne mjesečnice)
• neplodnost
• menoragija (obilno menstrualno krvarenje); česta indikacija za histerektomiju
• prolapsa organa u karlici
• infekcije vagine (vaginitis), grlića materice i materice (uključujući gljivične, bakterijske, virusne i protozoalne)

Kao i u svim hirurškim specijalnostima, ginekolozi mogu primijeniti terapiju lijekovima ili hiruršku (ili obje, u mnogim slučajevima), zavisno od tačne prirode problema koji liječe. Predoperativni i postoperativni medicinski tretman često uključuje standardne terapije lijekovima, kao što su antibiotici, diuretici, antihipertenzivi i antiemetici. Osim toga, ginekolozi često primjenjuju i specijalizirane terapije za reguliranje hormona (kao što su klomifen-citrat i hormonalna kontracepcija) za liječenje bolesti ženskog genitalnog trakta koje reagiraju na signale iz hipofize i/ili gonada.

Ako želite vidjeti spisak ginekoloških lijekova (po ATH-klasifikaciji), pogledajte članke ATH-kod G01 i ATH-kod G02.)

Hirurški tretman, međutim, jeste glavni oslonac ginekoloških terapija. Zbog historijskih i političkih razloga, ginekolozi ranije nisu smatrani "hirurzima" iako je ovakav stav uvijek bio izvor nekih kontroverzi. Moderni napredak i u općoj hirurgiji i u ginekologiji promijenio je nekad krute linije razlikovanja. Pojava podspecijalnosti u okviru ginekologije koje su po prirodi primarno hirurške (npr, uroginekologija i ginekološka onkologija) ojačale su reputaciju ginekologa kao hirurga i mnogi hirurzi i udruženja hirurga počeli su gledati ginekologe kao kolege. Kao dokaz za ovu promjenu stava, ginekolozi sad imaju pravo na postspecijalistički staž i na Američkom i u Kraljevskom hirurškom kolegiju, a mnogi noviji hirurški udžbenici imaju poglavlja o (najmanje osnovnoj) ginekološkoj hirurgiji.