Noćno mokrenje(Enuresis nocturna) je problem kontrole mokrenja koji u pravilu prestaje do školske dobi.U praksi se značajno rjeđe susreću problemi vezani za uspostavu kontrole mokrenja. Vjerujem da je to zbog toga što bjeg mokraće predstavlja znatno manji problem od bjega stolice. U predškolskoj dobi najčešće se javlja problem noćnog mokrenja i na ovom mjestu treba upozoriti na nekoliko činjenica koje mogu biti od koristi.
Noćno mokrenje se može produžiti do školske dobi što je ujedno i krajnja granica do kada se normalno uspostavlja kontrola. Ako se noćno mokrenje ponovno javlja nakon što je već jednom bila uspostavljena kontrola (sekundarna enureza) potreban je oprez te je opravdano istražiti moguće organske uzroke (neurološke bolesti, bolesti endokrinog ili mokraćnog sustava) ili psihičke poteškoće – tada treba zatražiti pomoć pedijatra.
Slijedeći simptomi ukazuju na organske (tjelesne) uzroke noćnog mokrenja:
- Prekomjerno izlučivanje mokraće noću – ako je volumen mokraće veći od (godine+1)x30)ml (dio mokraće koji „pobjegne“ u pelenu ili posteljinu treba izmjeriti vaganjem)
- Ako dijete mokri češće od 6x tijekom dana uz uvjet da ne uzima prekomjerne količine tekućine
- „Bježanje“ mokraće danju
- Iznenadan i snažan nagon za mokrenjem kojeg dijete teško kontrolira
- Ako mokraća tijekom mokrenja ne teče u neprekinutom mlazu nego on bude često isprekidan
- Opstipacija (zatvor stolice)
Bez obzira da li je riječ o primarnoj enurezi (dijete nije nikada uspostabilo kontrolu mokrenja noću) ili sekundarnoj (nakon što je uspostavljenja kontrola, noćno se mokrenje ponovno javilo) treba se posavjetovati sa pedijatrom ako nalazite simptome koji ukazuju na organske uzroke.
Ako kontrola nije nikada bila uspostavljena treba biti strpljiv i nastojati ne iskazivati svoju (roditeljsku) frustraciju zbog navedenog problema. Da bi lakše postigli taj cilj treba znati da dijete ne mora uspostaviti kontrolu noćnog mokrenja do školske dobi. Djeca koja mokre noću su češće vrlo senzibilna, emocionalno zahtjevna djeca. Iskazivanje roditeljske frustracije im donosi osjećaj krivnje i smetnje se uobičajeno pogoršavaju. Preporuča se vrlo smireni i blag pristup no istovremeno je bitno iskazati i određeni stupanj čvrstine; određeni stupanj vjere da dijete može uspostaviti kontrolu nad mokrenjem te odlučnost da mora preuzeti dio odgovornosti za posljedice mokrenja. Stoga dijete treba aktivno sudjelovati kod noćnog presvlačenja krevetnine i pidžame. Korištenje noćnih pelena se nikako ne preporuča jer sprečava učinak neugode koji se javlja zbog mokre odjeće. Izostanak neugode priječi nastanak refleksa uspostave kontrole i problemi traju značajno dulje. Preporuča se kroz dan provoditi «trening» mjehura zadržavanjem urina što je moguće duže. Time se povećava kapacitet mjehura i povisuje prag osjećaja njegove punoće i okidanje procesa pražnjenja. Treba se pobrinuti da dijete ide mokriti neposredno prije odlaska na spavanje. Preventivno buđenje tijekom noći se uglavnom ne preporuča, naročito u djece koja iskazuju negodovanje zbog toga što ih se budi. Korisno je uskraćivati unos tekućine nakon kasnih popodnevnih sati. Djeca koja imaju naviku kontinuiranog pijenja slatkih napitaka na bočicu (čajevi, sokovi) uobičajeno piju puno više tekućine nego što im objektivno treba; oni piju zbog osjećaja ugode u ustima (duda, okus slatkoga). Djeca u toj dobi (nakon navršene treće godine života) bi trebala svoje emocionalne potrebe zadovoljavati drugim kanalima, na drugi način. Riječi i igra u kojoj roditelj pruža svu svoju toplinu postupno zamjenjuju zadovoljstvo koje pruža duda i slatki napitak.
Djeca koja imaju povećane krajnike i pretežno dišu na usta piju više tekućine zbog osjećaja suhoće u usnoj šupljini. Tako se kod neke djece noćno mokrenje može javiti u fazi prehlade kada im se u potpunosti zatvori nos i kada piju više tekućine.
Noćno mokrenje koje se proteže u školsku dob zahtijeva specijaliziranu liječničku pomoć.
Proširite znanje o temi za zdravlje Vašeg djeteta
