Najčešće dječje ozljede i kako ih tretirati?

Tjelesna trauma

Često će se nakon traume kao prva osoba koja će pomoći djetetu naći netko tko je laik, dakle osoba bez medicinskog znanja. Sama edukacija iz osnova prve pomoći uz sabranost će često biti dovoljna za prve trenutke do dolaska ekipe hitne medicinske pomoći. Ipak, trend porasta smrtnih ishoda nakon nesreća u dječjoj dobi je u porastu.

Neke od glavnih vrsta nesreća u dječjoj dobi su krvarenja, udarci u glavu i prijelomi.

Ozljede i udarci u dijelove tijela te prijelomi

S obzirom na vrstu ovih ozljeda možemo ih podijeliti na:

-krvarenja odnosno ozljede kože (oguljotine i veće rane (nagnječenja, ubodne rane, posjekline, amputacije))
-ozljede i udarci u glavu
-ozljede mišića (istegnuća, rupture i slično)
-ozljede zglobova i tetiva (nagnječenja, istegnuća i iščašenja)
-prijelome.

Krvarenja

Kod raznih vrsta padova, osobito na dječjim igralištima, dolazi do manjih ili većih krvarenja koja zahtijevaju prvu pomoć.

Ako je riječ o lakšem padu, najčešće dolazi do manje ili veće oguljotine ili razderotine koja ne krvari puno, no može biti veće površine. Iako dijete kod ovakve rane neće biti ugroženo od iskrvarenja, može doći do infekcije koju treba adekvatno spriječiti.

Kako tretirati takvu ranu?

Dakle oguljotinu, odnosno jasno kapilarno krvarenje, treba očistiti i to na način da se nakon što smo mi oprali ruke i po mogućnosti stavili sterilne rukavice rana dobro ispere i očisti od pijeska ili drugih stranih tijela, a zatim pošprica nekim od antiseptičkih sredstava. Rana se može isprati 3-postotnom otopinom vodikova peroksida (hidrogena) ili Octenisept tekućinom. Ako je riječ samo o površinskoj oguljotini, može se koristiti i 10-postotni Betadin (smeđa jodna otopina). Površinu rane se preporučuje zatim pokriti sterilnom gazom koju ćemo učvrstiti zavojem kako bi se spriječilo daljnje kapilarno krvarenje. Uvijek je važno paziti na znakove upale (crvenilo ili gnoj) te provjeriti je li dijete adekvatno cijepljeno protiv tetanusa, osobito ako je u rani bio prljavi strani predmet.

Ako iz rane kontinuirano teče tamna krv, moguće je da je riječ o venskom krvarenju, dok se kod pojave svjetlije krvi koja ponekad istječe u mlazovima može raditi o arterijskom krvarenju. U obje situacije bit će potrebno primijeniti, nakon čišćenja rane, kompresivnu metodu zaustavljanja krvarenja. Kompresiju možemo učiniti pritiskom na samo područje rane ako je manjeg opsega, odnosno pritiskom na veliku arteriju koja dovodi krv u ozlijeđeno područje

(Slika 1). Valja napomenuti da se kod pokušaja zaustavljanja krvarenja na ovaj način ipak preporučuje iskustvo.

Slika 1: Točka pritiska kod zaustavljanja većeg krvarenja

Ako se uspješno smanji ili zaustavi krvarenje, ranu je opet potrebno zaštititi sterilnom gazom i zatim zavojem kojim se može preko sterilne gaze zaviti i predmet kojim će se dodatno vršiti kompresija (predmet ne smije biti velik i težak). Na ovaj se način dodatno vrši pritisak na ozlijeđenu krvnu žilu, ali ne do mjere prekidanja cirkulacije na dijelu tijela koji se nalazi ispod ozljede. Ako sumnjamo da je došlo do prijeloma kosti, ne vršimo dodatne kompresije, a osobito kod jasno vidljivih otvorenih prijeloma, jer može doći do još većeg pomicanja koštanih dijelova koji svojim oštrim rubovima mogu ozlijediti ostale mekotkivne ili krvožilne strukture.

Krvarenje iz nosa

Kao jedan od oblika krvarenja s kojim se susrećemo često na dječjim igralištima ili sportskim terenima krvarenje iz nosa, iako se čini bezazleno, potrebno je pokušati zaustaviti. Preporučuje se za početak smiriti dijete i okolinu jer krvarenje iz nosa često izgleda dramatičnijim nego što uistinu jest. Zatim se dijete uspravno posjedne s glavom prema naprijed (suprotno uvriježenom zabacivanju glave unatrag) jer ovim postupkom ne dolazi do gutanja krvi. S dva se prsta učini kompresija obje nosnice kroz minimalno 10 – 15 minuta. Pomaže i postaviti hladni oblog na potiljak kako bismo smanjili dotok krvi. Važno je da dijete što manje plače i da ne pokušava ispuhati nos jer će time pojačati krvarenje i oštećenje sluznice i krvnih žila.

Udarci u glavu

Ova skupina ozljeda vrlo je česta, osobito u najranijoj dobi, kako zbog neočekivanih padova s presvlačilica, tako i zbog padova tijekom učenja hodanja. Najprije je potrebno umiriti i dijete i okolinu te procijeniti veličinu i ozbiljnost ozljede. Ako je dijete izgubilo svijest ili počne povraćati, odnosno ako ima ranu koja zahtijeva liječničko zbrinjavanje, potrebno je neodgodivo javiti se liječniku. S obzirom da krvarenje u glavi može biti vrlo polagano i postupno, važno je znati da se promjene svijesti ili drugi neurološki ispadi mogu javiti i nekoliko dana nakon udarca u glavu te je i tada važno obratiti se liječniku.

Prijelomi

Suvremeni život dovodi do porasta broja djece s lomovima koji su sve teži. Tome pridonose velike brzine u prometu te sve manje vremena koje roditelji mogu posvetiti nadzoru nad djecom. Kod svakog nagnječenja mišića ili mekih tkiva te kod uganuća trebalo bi razmišljati i o mogućem prijelomu.

Na gotovo siguran prijelom treba pomisliti ako postoji:

1) patološka gibljivost, uz jaku bolnost i deformaciju uzdužne osovine ekstremiteta
2) ako čujemo koštane krepitacije („krckanje“ kostiju).

Nesigurni znakovi loma:

1) oteklina
2) bolnost na pritisak
3) bol pri pokretanju toga dijela tijela
4) promjene boje kože, posljedica krvarenja
5) grč mišića kao izraz samozaštite organizma te smanjenje funkcije ili njezin potpuni prekid.

Svaku sumnju na prijelom treba uputiti liječniku, dječjem kirurgu koji će radiološki utvrditi dijagnozu. Ako je riječ o jasnom vanjskom prijelomu, potrebno je, ako je moguće, zaustaviti krvarenje, pokriti ranu sterilnom gazom, imobilizirati ud i pozvati hitnu medicinsku pomoć. Ako predmnijevate da ćete sami voziti dijete i postavljate imobilizaciju, važno je učiniti to adekvatno kako bi se onemogućilo pomicanje ulomaka kosti u bilo kojem pravcu. Ova preporuka služi prevenciji ozljede ostalih struktura oko prijeloma. Prijelomi se mogu, ovisno o stupnju, liječiti na konzervativan način bez operacije te operacijski.

Opekline

Opekline su velika skupina ozljeda u dječjoj dobi, nerijetko prouzrokovana nepažnjom ili nemarom upravo roditelja. Za razliku od rana, opekline je mnogo lakše spriječiti te se mora obratiti velika pozornost na sve potencijalne izvore opeklina kod djeteta, čak i banalnih poput šalice kave ostavljene na dohvatu djeteta. Inicijalno je potrebno opečeni dio tijela osloboditi odjeće ili obuće (narukvica, lančića i sličnog) te ga početi što prije hladiti u tekućoj vodi tijekom 10 – 30 minuta. Naime, uslijed visoke temperature dolazi do oštećenja tkiva. Posljedično se iz njega oslobađaju vrlo agresivni kemijski spojevi koji oštećuju okolno, opeklinom nezahvaćeno tkivo. Hlađenje izaziva zatvaranje krvnih žila, čime se priječi značajnije širenje tih spojeva u okolno tkivo. Konačni učinak je manji opseg i intenzitet (težina) oštećenja tkiva. Nakon hlađenja se preporučuje opečeni dio tijela pokriti sterilnom gazom i djetetu dati lijek protiv bolova te se javiti nadležnom liječniku. Unatoč raznim preporukama treba izbjegavati stavljanje ulja ili masti, čime ćemo otežati hlađenje opečenog dijela tijela.

Za sve nedoumice za zdravlje svog djeteta savjetujte se s pedijatrom. Više od 50 pedijatara – specijalista dostupni su vam u svakom trenu kroz LittleDot aplikaciju (ujutro, navečer, vikendom, van radnog vremena ordinacije, od doma i na putu).

Preuzmite LittleDot već sada i osigurajte zdravlje za svog mališana.