Ako ste roditelj i primijetili ste loše ponašanje dvogodišnjeg djeteta (da se prkosi, inati, možda namjerno krši zabrane, ima napade bijesa, baca se na pod) čestitamo! Vaše dijete prati normalan razvojni tijek u socio-emocionalnom području! To podrazumijeva da ste kao roditelj dosada izgradili bazičnu sigurnost kod djeteta i da dijete na temelju toga ima potrebu dalje se razvijati kroz uspostavljanje neovisnosti i potvrđivanje vlastitog ja.
Uspostavljanje neovisnosti
Uspostavljanje neovisnosti vrlo je zahtjevno razdoblje i za roditelje i za dijete. Odjednom dijete počinje izražavati želju da sve učini samo i počinje se opirati da odrasli rade sve umjesto njega. Npr. dijete samo želi napraviti kakao ili ne želi obući ono što ste mu pripremili. Za svaku situaciju koju ste dosad odrađivali već automatski i počeli se osjećati sigurno, sada se potpuno preokrenula i zahtijeva puno više vremena i strpljenja.
Strpljivost
Vrijeme i strpljenje su preduvjeti za suživot s djetetom u fazi prkosa. Tako ćete malo više vremena izdvojiti da s djetetom zajedno napravite kakao dopuštajući mu odeđenu razinu samostalnosti, ali i potecijalnog nereda, koji se kasnije lako počisti, kao što ćete i strpljivo mu izaći ususret oko izbora današnje garderobe nudeći mu izbor između dviju stvari. Na taj način nahranit ćete potrebu djeteta za samostalnošću u izboru odjeće i pravljenju kakaa i dijete će se moći zadovoljno dalje usmjeriti na nešto drugo jer je doživjelo vlastiti uspjeh.
Dogovaranje i razgovor s djetetom
Iako ovakav način zahtijeva novu organizaciju, više vremena i strpljenja, probajte jer možete izbjeći neugodne ispade bijesa. U redu je i ako Vi nemate uvijek vremena za sve nepredviđene situacije. Tada je dovoljno reći djetetu: Vidim da se sada želiš igrati, ali ja sada moram obaviti ovaj poziv. Nakon njega ću imati više vremena za igru! Dijete možda još nije razvilo sposobnost čekanja, ali ovakvim porukama dajete mu priliku da tu sposobnost vježba i razvija.
Postavljanje granica
Zanimljivo je da dijete od 2. do 4. godine ne shvaća što je moralnost i moralna pravila. Iz tog razloga još uvijek nema postojanog osjećaja krivice, nego se on pojavljuje samo kada osobe izražavaju da je određeni postupak pogrešan. Česti su tako sukobi s vršnjacima oko igračaka, a s odraslima oko pokušaja samostalosti u većini svakodnevnih situacija.
Možda ste već bili u situaciji kada se u supermarketu dijete bacilo na pod jer nije dobilo željenu igračku. Ne želite popustiti, ali Vam je jako neugodno zbog nastale situacije. U tom trenu, prvo se cijepite od javnosti i pogleda drugih, te se posvetite svome djetetu. Dijete želi da ga čujete i prihvatite njegove emocije. Vaša smirenost jako će utjecati na razvoj situacije, ali i na njegov budući razvoj. Dijete sada treba Vašu pomoć, a Vi mu možete pomoći jedino ako pokušate biti što smireniji. Ako dijete još nije spremno za dodir ili razgovor, pričekajte i budite uz njega. Ono što bi i nama odraslima pasalo čuti u tom trenutku, zasigurno i dijete želi čuti – a to je da mu pružamo podršku i prihvaćamo njegovu emociju – VIDIM DA SI TUŽAN, DA SI LJUT, DA TE BOLJELO… I TO JE U REDU!
Tijekom razgovora s djetetom, preporuča se spustiti u razinu djetetovih očiju čime se gradi kvalitetan odnos u komunikaciji. Potrebno je dati djetetu jasnu poruku da sada niste planirali kupiti tu igračku i niste ponijeli novce za nju, ali ako ju sljedeći put bude htio, možete se dogovoriti oko kupnje iste! Što je starije dijete, ovaj zadnji dio razgovora s djetetom usmjerit ćete prema poticanju djeteta da samo dođe do rješenja. Sve prethodne radnje su prijeko potrebne za kvalitetnu gradnju odnosa s djetetom. Dijete je na taj način dobilo poruku da ga prihvaćate i volite i kada je ljuto i kada se baca po podu; da ga razumijete u njegovom teškom nošenju s promjenama koje mu se događaju i da mu želite pomoći da se opet osjeća dobro oko rješenja problema.
Na ovaj način poručili ste vlastitom djetetu kroz razgovor da ga prihvaćate sa svim njegovim stanjima i emocijama i potaknuli ga da se nosi sa svojim problemima koje će voditi do toga da ih nauči rješavati samo.
Stoga je od velike važnosti uživiti se u djetetov problem, razumijeti ga, prihvatiti emociju koju dijete stvara spram tog problema i ponuditi mu rješenje ili ako je starije potaknuti ga na samostalnost u rješavanju problema. Omogućite djetetu takve aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svog djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i neovisnost. Preporuča se i maziti dijete pred drugom djecom u raznim situacijama, ne samo kada ga se tješi. Na taj način hranimo djetetovu veliku potrebu za ljubavi i sigurnošću i ono se lakše može nositi s vlastitim razvojem uspostavljanja neovisnosti i potvrđivanja vlastitog ja.
Ukoliko imaš dodatnih nedoumica kako se nositi s lošim ponašanjem djeteta kontaktiraj pedagoginju Anu Molnar mag. paed. putem LittleDot aplikacije.
Ukoliko nemaš aplikaciju, možeš je preuzeti za iOS i Android.
